Učinio sam nepravdu prema putu onoga koji je molio noću

Dok mu noge nisu prigovorile zbog boli i oticanja

Dok je vezao svoja crijeva protiv krajnje gladi,

Skrivajući svoju nježnu kožu ispod kamena vezanog oko struka

Visoke planine zlata pokušale su ga zavesti,

Ali im je pokazao pravo značenje uzvišenosti

Njegova situacija oskudice i potrebe samo je potvrdila Njegovu ravnodušnost prema svjetovnim brigama,

Jer čak ni velika potreba ne može napasti takvu besprijekornu vrlinu

Kako bi velika potreba takve osobe mogla privući ga prema svijetu,

Kada bez njega, svijet nikada ne bi izišao iz nepostojanja?

Muhamed je gospodar dvaju svjetova, gospodar džina i ljudi,

I gospodar dviju skupina, Arapa i nearapa

Naš Poslanik, koji naređuje dobro i zabranjuje zlo,

Nema nikoga iskrenijeg u svojoj riječi, bilo da je 'da' ili 'ne'

On je voljeni, čije se zagovaranje nada

Protiv svih zastrašujućih stvari koje nas iznenada zateknu

Pozvao je ljude Allahu, pa oni koji se drže njega

Drže se užeta koje se nikad neće prekinuti

Nadmašio je ostale proroke i u obliku i u plemenitom karakteru,

I nitko mu se nije približio u znanju ili čistoj velikodušnosti

Svi oni traže od Allahovog Poslanika samo šaku vode

Iz njegovog oceana, ili gutljaj iz njegove neprekidne kiše

Svi oni staju pred njim prema svojoj mjeri,

Kao dijakritički znakovi na njegovom znanju, ili samoglasnici na njegovoj mudrosti

On je onaj u kojem su značenje i oblik bili savršeni,

I tada ga je Onaj koji je stvorio cijelo čovječanstvo izabrao kao svog voljenog

Daleko je od toga da ima ikakvog jednakog u svojim vrlinama,

Jer u njemu je suština savršenstva nedjeljiva

Odbaci ono što su kršćani tvrdili o svom Proroku,

I izreci što god želiš u njegovu pohvalu

Možeš pripisati što god želiš plemenitosti njegovoj suštini,

I njegovom rangu, što god želiš veličine

Doista, visoka zasluga Allahovog Poslanika nema krajnje granice

Koja bi se mogla izraziti ljudskim jezikom

Da su njegova čuda bila moćna kao njegov rang,

Samo bi zvuk njegovog imena oživio mrtve kosti

Nije nas iskušao stvarima koje bi iscrpile našu inteligenciju,

Iz brige za nas, tako da nismo pali u sumnju ili zbunjenost

Čovječanstvo nije sposobno shvatiti njegovu pravu suštinu,

Blizu i daleko, oni su zapanjeni

Kao sunce, koje izdaleka izgleda malo golim okom,

Dok bi izbliza zasjenilo i zaslijepilo vid

Kako ljudi koji spavaju mogu percipirati njegovu pravu stvarnost

U ovom svijetu, dok su ometeni od njega svojim snovima?

Opseg znanja koje imamo o njemu je da je čovjek,

I da je najbolji od svih Allahovih stvorenja

Svako čudo koje su donijeli plemeniti Poslanici

Bilo je povezano s njima kroz njegovu svjetlost

Sigurno je on sunce dobrote, a oni su njegovi planeti,

Pokazujući svoja svjetla ljudima u tami

Kako je plemenito stvaranje Proroka Ukrašenog izvrsnim karakterom!

Tako obdaren ljepotom, i sjajnog lica

Kao cvijet u svježini i puni mjesec u veličanstvenosti,

Kao ocean u čistoj velikodušnosti i kao Vrijeme samo U snazi odlučnosti

Samo iz njegovog veličanstvenog držanja, čak i kad je bio sam,

Činio se kao da je među velikom vojskom i pratnjom

Bilo je kao da su sjajni biseri, zaštićeni u svojim školjkama,

Izašli iz njegovog govora i njegovog sjajnog osmijeha

Nijedan parfem ne može se ikada usporediti s onim zemlje koja drži njegovo plemenito tijelo,

Kakva sreća za onoga tko miriše tu blagoslovljenu zemlju ili je poljubi!