O najbolji od onih čijim dvorištima dolaze tražitelji blagoslova,

Pješice i na leđima natovarenih deva

O ti koji si najveći znak za onoga koji može percipirati,

I najuzvišeniji blagoslov za onoga koji želi korist

Putovao si noću iz jednog svetog mjesta u drugo,

Kao što puni mjesec putuje kroz tamno nebo

Te noći uzdigao si se dok nisi dosegao stanicu blizine,

Samo dvije dužine luka udaljenu, Stanicu nikad prije dosegnutu ili čak priželjkivanu

Tako su ti svi proroci i poslanici dali prednost,

Prednost gospodara nad onima koji mu služe

Prošao si kroz sedam nebesa s njima,

I bio si nositelj zastave – vodeći njihovu povorku

Dok nisi ostavio nijedan veći cilj za tražitelja uzvišenosti i blizine,

Niti višu stanicu za onoga koji traži uzdizanje

Sve druge stanice činile su se nižima u usporedbi s tvojom,

Jer si bio proglašen u najvišim terminima – jedinstvenim

Tako da bi postigao stanicu savršene blizine,

Skrivenu od očiju, I dobio tajnu skrivenu od svih stvorenja

Tako si postigao svaku izvrsnost bez premca,

I prošao si sam kroz svaku stanicu, daleko od svih drugih

Uzvišena je doista mjera činova koje si dobio,

Iznad shvaćanja blagoslovi koji su ti podareni

Dobre vijesti za nas, o skupino muslimana,

Jer zaista imamo stup podrške i pažnje Koji se nikad ne može uništiti

Kad je Bog imenovao onoga koji nas je pozvao da mu se pokorimo,

Najplemenitijeg od poslanika, Od tada smo postali najplemenitiji od naroda