قصيدة البردة
Kasida al-Burda
Hr

Chapter 4

ﷺ ON HIS BIRTH

مَوْلَاىَ صَلِّ وَسَلِّمْ دَائِمًا أَبَدًا
عَلَى حَبِيبِكَ خَيْرِ الخَلْقِ كُلِّهِمِ
Moj Gospodaru, blagoslovi i podari mir uvijek i zauvijek
Na Tvog voljenog, Najboljeg od svih stvorenja
أَبَانَ مَوْلِدُهُ عَنْ طِيبِ عُنْصُرِهِ
يَا طِيبَ مُبْتَدَإٍ مِنْهُ وَمُخْتَتَمِ
Njegovo rođenje otkrilo je čistoću njegova porijekla,
O kako čist početak i kraj njegov!
يَوْمٌ تَفَرَّسَ فِيهِ الفُرْسُ أَنَّهُمُ
قَدْ أُنْذِرُوا بِحُلُولِ البُؤْسِ وَالنِّقَمِ
Na taj dan, Perzijanci su shvatili da su bili upozoreni
Na dolazak bijede i nesreća
وَبَاتَ إِيوَانُ كِسْرَى وَهُوَ مُنْصَدِعٌ
كَشَمْلِ أَصْحَابِ كِسْرَى غَيْرَ مُلْتَئِمِ
Te noći se pojavila pukotina u Kserksovom luku,
Kao što je jedinstvo i kohezija njegovog naroda zauvijek izgubljena
وَالنَّارُ خَامِدَةُ الأَنْفَاسِ مِنْ أَسَفٍ
عَلَيْهِ وَالنَّهْرُ سَاهِي العَيْنِ مِنْ سَدَمِ
Vatra, iz tuge zbog gubitka, izdahnula je,
A rijeka je od tuge skrenula s puta
وَسَاءَ سَاوَةَ أَنْ غَاضَتْ بُحَيْرَتُهَا
وَرُدَّ وَارِدُهَا بِالغَيْظِ حِينَ ظَمِي
Sawa je bila uznemirena jer su se vode njezina jezera povukle,
A onaj koji je došao piti iz njega vratio se bijesan od žeđi
كَأَنَّ بِالنَّارِ مَا بِالمَاءِ مِنْ بَلَلٍ
حُزْنًا وَبِالمَاءِ مَا بِالنَّارِ مِنْ ضَرَمِ
Bilo je kao da je, od tuge, vatra poprimila vlažnost vode,
A voda poprimila plamenu suhoću vatre
وَالجِنُّ تَهْتِفُ وَالأَنْوَارُ سَاطِعَةٌ
وَالحَقُّ يَظْهَرُ مِنْ مَعْنىً وَمِنْ كَلِمِ
Džini su vrištali, a svjetla su bljeskala,
Dok se istina očitovala u značenju i riječi
عَمُوا وَصَمُّوا فَإِعْلاَنُ البَشَائِرِ لَمْ
يُسْمَعْ وَبَارِقَةُ الإِنْذَارِ لَمْ تُشَمِ
Ali slijepi i gluhi, Perzijanci nisu čuli radosne vijesti,
Niti su vidjeli bljesak znakova upozorenja
مِنْ بَعْدِ مَا أَخْبَرَ الأَقْوَامَ كَاهِنُهُمْ
بِأَنَّ دِينَهُمُ المُعْوَجَّ لَمْ يَقُمِ
Čak i nakon što su im njihovi vlastiti proroci rekli
Da njihova iskrivljena stara religija ne može opstati
وَبَعْدَمَا عَايَنُوا فِي الأُفْقِ مِنْ شُهُبٍ
مُنْقَضَّةٍ وَفْقَ مَا فِي الأَرْضِ مِنْ صَنَمِ
I nakon što su vidjeli zvijezde padalice na horizontu,
Padajući s neba, baš kao što su idoli padali na zemlju
حَتَّى غَدَا عَنْ طَرِيقِ الوَحْيِ مُنْهَزِمٌ
مِنَ الشَّيَاطِينِ يَقْفُوا إِثْرَ مُنْهَزِمِ
Sve dok čak i đavoli nisu bili poraženi, bježeći s puta objave,
Slijedeći druge dok su bježali
كَأَنَّهُمْ هَرَبًا أَبْطَالُ أَبْرَهَةٍ
أَوْ عَسْكَرٍ بِالحَصَى مِنْ رَاحَتَيْهِ رُمِي
Bježali su baš kao Abrahini ratnici,
Ili kao vojska razasuta kamenčićima bačenim iz Prorokove ruke
نَبْذًا بِهِ بَعْدَ تَسْبِيحٍ بِبَطْنِهِمَا
نَبْذَ المُسَبِّحِ مِنْ أَحْشَاءِ مُلْتَقِمِ
Bačenim od njega nakon što je slavio Boga na dlanu svoje ruke,
Kao što je onaj koji je slavio svog Gospodara bio izbačen iz utrobe kita