Učinio sam nepravdu prema putu onoga koji je klanjao noću

Dok mu noge nisu zaboljele od boli i otoka

Dok je stezao svoja crijeva protiv krajnje gladi,

Skrivajući svoju nježnu kožu ispod kamena vezanog oko struka

Visoke planine zlata pokušale su ga zavesti,

Ali im je pokazao pravo značenje uzvišenosti

Njegova situacija oskudice i potrebe samo je potvrdila Njegovu ravnodušnost prema svjetovnim brigama,

Jer čak ni velika potreba ne može napasti takvu besprijekornu vrlinu

Kako bi velika potreba takve osobe mogla privući ga prema svijetu,

Kad bez njega, svijet nikada ne bi izašao iz nepostojanja?

Muhammed je gospodar dvaju svjetova, gospodar džina i ljudi,

I gospodar dviju skupina, Arapa i nearapa

Naš Poslanik, koji naređuje dobro i zabranjuje zlo,

Nema nikoga iskrenijeg u svojoj riječi, bilo da je 'da' ili 'ne'

On je voljeni, čije se zagovaranje nada

Protiv svih zastrašujućih stvari koje nas iznenada zateknu

Pozvao je ljude Allahu, pa oni koji se drže njega

Drže se užeta koje se nikada neće prekinuti

Nadmašio je druge proroke i u obliku i u plemenitom karakteru,

I niko mu se nije približio u znanju ili čistoj velikodušnosti

Svi oni traže od Allahovog Poslanika samo šaku vode

Iz njegovog okeana, ili gutljaj iz njegove neprekidne kiše

Svi oni zastaju pred njim prema svojoj mjeri,

Kao tačke na njegovom znanju, ili samoglasnici na njegovoj mudrosti

On je onaj u kome su značenje i oblik bili savršeni,

I tada ga je Onaj koji je stvorio cijelo čovječanstvo izabrao za Svog voljenog

Daleko je od toga da ima ikakvog jednakog u svojim vrlinama,

Jer u njemu je suština savršenstva nedjeljiva

Ostavi ono što su kršćani tvrdili o svom proroku,

I reci šta god želiš u pohvali njega

Možeš pripisati šta god želiš plemenitosti njegovoj suštini,

I njegovom rangu, šta god želiš veličini

Zaista, visoka zasluga Allahovog Poslanika nema krajnje granice

Koju bi mogao izraziti ljudski jezik

Da su njegova čuda bila moćna kao njegov rang,

Samo zvuk njegovog imena oživio bi mrtve kosti

Nije nas iskušavao stvarima koje bi iscrpile naše intelekte,

Iz brige za nas, pa nismo pali u sumnju ili zbunjenost

Čovječanstvo nije u stanju shvatiti njegovu pravu suštinu,

Blizu i daleko, oni su zapanjeni

Kao sunce, koje izdaleka izgleda malo golim okom,

Dok izbliza, zasljepljuje i zasjenjuje vid

Kako ljudi koji spavaju mogu percipirati njegovu pravu stvarnost

Na ovom svijetu, dok su od njega odvraćeni svojim snovima?

Opseg znanja koje imamo o njemu je da je on čovjek,

I da je on najbolji od svih Allahovih stvorenja

Svako čudo koje su donijeli plemeniti poslanici

Bilo je povezano s njima kroz njegovo svjetlo

Sigurno je on sunce dobrote, a oni su njegove planete,

Pokazujući svoja svjetla ljudima u tami

Kako je plemenito stvaranje Poslanika Ukrašenog izvrsnim karakterom!

Tako obdaren ljepotom, i sjajnog lica

Kao cvijet u svježini i pun mjesec u uzvišenosti,

Kao okean u čistoj velikodušnosti i kao Vrijeme samo U snazi odlučnosti

Samo iz njegovog veličanstvenog držanja, čak i kad je bio sam,

Izgledao je kao da je među velikom vojskom i pratnjom

Bilo je kao da sjajni biseri, zaštićeni u svojim školjkama,

Izranjaju iz njegovog govora i njegovog sjajnog osmijeha

Nijedan miris ne može se usporediti s onim zemlje koja drži njegov plemeniti oblik,

Kakva sreća za onoga ko pomiriše tu blagoslovljenu zemlju ili je poljubi!