Chapter 6
ON THE NOBILITY OF THE QURAN AND ITS PRAISE
مَوْلَاىَ صَلِّ وَسَلِّمْ دَائِمًا أَبَدًا
عَلَى حَبِيبِكَ خَيْرِ الخَلْقِ كُلِّهِمِ
Moj Gospodaru, blagoslovi i daruj mir uvijek i zauvijek
Na Tvog voljenog, Najboljeg od svih stvorenja
دَعْنيِ وَوَصْفِيَ آيَاتٍ لَهُ ظَهَرَتْ
ظُهُورَ نَارِ القِرَى لَيْلاً عَلَى عَلَمِ
Dopusti mi da ti opišem znakove koji su mu se pojavili,
Jasno vidljivi kao svjetionici upaljeni noću Na visokim brdima da dočekaju goste
فَالدُّرُّ يَزْدَادُ حُسْنًا وَهْوَ مُنْتَظِمٌ
وَلَيْسَ يَنْقُصُ قَدْرًا غَيْرَ مُنْتَظِمِ
Iako se ljepota bisera povećava kada je nanizan među drugima,
Njegova vrijednost se ne umanjuje kada je sam, nenanizan
فَمَا تَطَاوُلُ آمَالِ المَدِيحِ إِلَى
مَا فِيهِ مِنْ كَرَمِ الأَخْلاَقِ وَالشِّيَمِ
Kakvu nadu može imati onaj koji pokušava da ga pohvali
Da učini pravdu njegovim plemenitim osobinama i kvalitetima?
آيَاتُ حَقٍّ مِنَ الرَّحْمٰنِ مُحْدَثَةٌ
قَدِيمَةٌ صِفَةُ المَوْصُوفِ بِالقِدَمِ
Stihovi istine od Milostivog — otkriveni u vremenu,
Ipak Vječni — atribut Vječnog
لَمْ تَقْتَرِنْ بِزَمِانٍ وَهْيَ تُخْبِرُنَا
عَنِ المَعَادِ وَعَنْ عَادٍ وَعَنْ إِرَمِ
Oni nisu vezani vremenom, i donose nam vijesti
O Posljednjem danu, i također o 'Ad i Iram
دَامَتْ لَدَيْنَا فَفَاقَتْ كُلَّ مُعْجِزَةٍ
مِنَ النَّبِيِّينَ إِذْ جَاءَتْ وَلَمْ تَدُمِ
Oni su trajali do našeg vremena, i nadmašili
Svako čudo koje su donijeli drugi proroci, Koja su došla, ali nisu trajala
مُحَكَّمَاتٌ فَمَا تُبْقِينَ مِنْ شُبَهٍ
لِذِي شِقَاقٍ وَمَا تَبْغِينَ مِنْ حَكَمِ
Stihovi tako jasni da nikakva nejasnoća ne može ostati
Za svadljivca, niti im je potreban bilo kakav sudija
مَا حُورِبَتْ قَطُّ إِلاَّ عَادَ مِنْ حَرَبٍ
أَعْدَى الأَعَادِي إِلَيْهَا مُلْقِيَ السَّلَمِ
Nijedan neumoljivi neprijatelj ih nikada nije napao
Bez da se na kraju povukao iz bitke, moleći za mir
رَدَّتْ بَلاَغَتُهَا دَعْوَى مُعَارِضِهَا
رَدَّ الغَيُورِ يَدَ الجَانِي عَنِ الحُرَمِ
Njihova sama elokvencija pobija tvrdnju onoga koji im se protivi,
Kao što častan čovjek odbija ruku napadača Od onoga što je sveto
لَهَا مَعَانٍ كَمَوْجِ البَحْرِ فِي مَدَدٍ
وَفَوْقَ جَوْهَرِهِ فِي الحُسْنِ وَالقِيَمِ
Oni sadrže značenja poput beskrajnih valova mora,
I daleko nadmašuju njegove dragulje u svojoj ljepoti i vrijednosti
فَمَا تُعَدُّ وَلاَ تُحْصَى عَجَائِبُهَا
وَلاَ تُسَامُ عَلَى الإِكْثَارِ بِالسَّأَمِ
Njihova čuda su bezbrojna i neizračunljiva,
Niti njihovo stalno ponavljanje ikada rezultira umorom ili dosadom
قَرَّتْ بِهَا عَيْنُ قَارِيهَا فَقُلْتُ لَهُ
لَقَدْ ظَفِرْتَ بِحَبْلِ اللهِ فَاعْتَصِمِ
Onaj koji ih je recitirao bio je ispunjen radošću, i rekao sam mu,
"Zaista si uhvatio uže Allahovo — pa se drži za njega."
إِنْ تَتْلُهَا خِيفَةً مِنْ حَرِّ نَارِ لَظَى
أَطْفَأْتَ حَرَّ لَظَى مِنْ وِرْدِهَا الشَّبِمِ
Ako ih recitiraš bojeći se vrućine plamteće Vatre,
Ugasićeš vrućinu plamena njihovom hladnom slatkom vodom
كَأَنَّهَا الحَوْضُ تَبْيَضُّ الوُجُوهُ بِهِ
مِنَ العُصَاةِ وَقَدْ جَاءُوهُ كَالحُمَمِ
Kao Ḥawḍ, koji osvjetljava lica nepokornih,
Kada su došli s licima crnim kao ugalj
وَكَالصِّرَاطِ وَكَالمِيزَانِ مَعْدِلَةً
فَالقِسْطُ مِنْ غَيْرِهَا فِي النَّاسِ لَمْ يَقُمِ
Kao Ṣirāṭ i kao Vaga u pravdi,
Prava pravda među ljudima ne može biti uspostavljena iz bilo čega drugog
لاَ تَعْجَبَنْ لِحَسُودٍ رَاحَ يُنْكِرُهَا
تَجَاهُلاً وَهْوَ عَيْنُ الحَاذِقِ الفَهِمِ
Ne čudi se ako zavidna osoba odbija da ih prizna,
Praveći se neznalicom, iako savršeno sposobna da razumije
قَدْ تُنْكِرُ العَيْنُ ضَوْءَ الشَّمْسِ مِنْ رَمَدٍ
وَيُنْكِرُ الفَمُ طَعْمَ المَاءِ مِنْ سَقَمِ
Jer oko može odbaciti svjetlost sunca kada je upaljeno,
I kada je tijelo bolesno, Usta mogu odbiti čak i okus slatke vode