O najbolji među onima čijim dvorištima dolaze tražioci blagoslova,

Pješice i na leđima natovarenih deva

O ti koji si najveći znak za onoga koji može percipirati,

I najuzvišeniji blagoslov za onoga koji želi korist

Putovao si noću iz jednog svetog mjesta u drugo,

Kao što puni mjesec putuje kroz crno nebo

Te noći si se uzdigao dok nisi dostigao stanicu blizine,

Samo dvije dužine luka daleko, Stanica nikad prije postignuta ili čak zamišljena

Tako su ti svi proroci i poslanici dali prednost,

Prednost gospodara nad onima koji mu služe

Prošao si kroz sedam nebesa s njima,

I bio si nositelj zastave – vodeći njihovu povorku

Dok nisi ostavio nijedan veći cilj za tražioca ugleda i blizine,

Niti višu stanicu za onoga koji traži uzdizanje

Sve druge stanice činile su se nižima u poređenju s tvojom,

Jer si bio proglašen najvišim izrazima – jedinstvenim

Tako da bi postigao stanicu savršene blizine,

Skrivenu od očiju, I dobio tajnu skrivenu od svih stvorenja

Tako si postigao svaku izvrsnost bez premca,

I prošao si sam kroz svaku stanicu, daleko od svih drugih

Uzvišena je mjera činova koje si dobio,

Iznad shvatanja blagoslovi koji su ti dati

Radosna vijest za nas, o skupino muslimana,

Jer zaista imamo stub podrške i brige koji se nikada ne može uništiti

Kada je Bog imenovao onoga koji nas je pozvao da mu se pokoravamo,

Najplemenitijeg od poslanika, Od tada smo postali najplemenitiji od naroda