قصيدة البردة
Касида ал-Бурда

Chapter 6

ON THE NOBILITY OF THE QURAN AND ITS PRAISE

مَوْلَاىَ صَلِّ وَسَلِّمْ دَائِمًا أَبَدًا
عَلَى حَبِيبِكَ خَيْرِ الخَلْقِ كُلِّهِمِ
Gospode moj, blagoslovi i daruj mir uvek i zauvek
Na Tvog voljenog, Najboljeg od svih stvorenja
دَعْنيِ وَوَصْفِيَ آيَاتٍ لَهُ ظَهَرَتْ
ظُهُورَ نَارِ القِرَى لَيْلاً عَلَى عَلَمِ
Dozvoli mi da opišem znakove koji su mu se pojavili,
Jasno vidljivi kao vatre na brdima noću da dočekaju goste
فَالدُّرُّ يَزْدَادُ حُسْنًا وَهْوَ مُنْتَظِمٌ
وَلَيْسَ يَنْقُصُ قَدْرًا غَيْرَ مُنْتَظِمِ
Iako lepota bisera raste kada je nanizan među drugima,
Njegova vrednost se ne smanjuje kada je sam, nenanizan
فَمَا تَطَاوُلُ آمَالِ المَدِيحِ إِلَى
مَا فِيهِ مِنْ كَرَمِ الأَخْلاَقِ وَالشِّيَمِ
Kakvu nadu može imati onaj koji pokušava da ga pohvali
Da učini pravdu njegovim plemenitim osobinama i kvalitetima?
آيَاتُ حَقٍّ مِنَ الرَّحْمٰنِ مُحْدَثَةٌ
قَدِيمَةٌ صِفَةُ المَوْصُوفِ بِالقِدَمِ
Stihovi istine od Milostivog — otkriveni u vremenu,
Ipak Večni — atribut Prevečitog
لَمْ تَقْتَرِنْ بِزَمِانٍ وَهْيَ تُخْبِرُنَا
عَنِ المَعَادِ وَعَنْ عَادٍ وَعَنْ إِرَمِ
Oni nisu vezani vremenom, i donose nam vesti
O Poslednjem danu, i takođe o Adu i Iramu
دَامَتْ لَدَيْنَا فَفَاقَتْ كُلَّ مُعْجِزَةٍ
مِنَ النَّبِيِّينَ إِذْ جَاءَتْ وَلَمْ تَدُمِ
Oni su trajali do našeg vremena, i nadmašili
Svako čudo koje su doneli drugi proroci, Koja su došla, ali nisu trajala
مُحَكَّمَاتٌ فَمَا تُبْقِينَ مِنْ شُبَهٍ
لِذِي شِقَاقٍ وَمَا تَبْغِينَ مِنْ حَكَمِ
Stihovi tako jasni da nijedna nejasnoća ne može ostati
Za svađalicu, niti im je potreban bilo kakav sudija
مَا حُورِبَتْ قَطُّ إِلاَّ عَادَ مِنْ حَرَبٍ
أَعْدَى الأَعَادِي إِلَيْهَا مُلْقِيَ السَّلَمِ
Nijedan neumoljivi neprijatelj ih nikada nije napao
Bez da se na kraju povukao iz bitke, moleći za mir
رَدَّتْ بَلاَغَتُهَا دَعْوَى مُعَارِضِهَا
رَدَّ الغَيُورِ يَدَ الجَانِي عَنِ الحُرَمِ
Njihova sama elokvencija opovrgava tvrdnju onoga koji im se protivi,
Kao što časna osoba odbija ruku napadača Od onoga što je sveto
لَهَا مَعَانٍ كَمَوْجِ البَحْرِ فِي مَدَدٍ
وَفَوْقَ جَوْهَرِهِ فِي الحُسْنِ وَالقِيَمِ
Oni sadrže značenja kao beskrajni talasi mora,
I daleko nadmašuju njegove dragulje u lepoti i vrednosti
فَمَا تُعَدُّ وَلاَ تُحْصَى عَجَائِبُهَا
وَلاَ تُسَامُ عَلَى الإِكْثَارِ بِالسَّأَمِ
Njihova čuda su bezbrojna i neizračunljiva,
Niti njihovo stalno ponavljanje ikada rezultira umorom ili dosadom
قَرَّتْ بِهَا عَيْنُ قَارِيهَا فَقُلْتُ لَهُ
لَقَدْ ظَفِرْتَ بِحَبْلِ اللهِ فَاعْتَصِمِ
Onaj koji ih je recitovao bio je ispunjen radošću, i rekoh mu,
"Zaista si uhvatio uže Allaha — pa se drži njega."
إِنْ تَتْلُهَا خِيفَةً مِنْ حَرِّ نَارِ لَظَى
أَطْفَأْتَ حَرَّ لَظَى مِنْ وِرْدِهَا الشَّبِمِ
Ako ih recituješ plašeći se vreline plamene Vatre,
Ugasio si vrelinu plamena njihovom hladnom slatkom vodom
كَأَنَّهَا الحَوْضُ تَبْيَضُّ الوُجُوهُ بِهِ
مِنَ العُصَاةِ وَقَدْ جَاءُوهُ كَالحُمَمِ
Kao Haud, koji osvetljava lica neposlušnih,
Kada su stigli sa licima crnim kao ugalj
وَكَالصِّرَاطِ وَكَالمِيزَانِ مَعْدِلَةً
فَالقِسْطُ مِنْ غَيْرِهَا فِي النَّاسِ لَمْ يَقُمِ
Kao Sirat i kao Vaga u pravdi,
Prava pravda među ljudima ne može biti uspostavljena iz bilo čega drugog
لاَ تَعْجَبَنْ لِحَسُودٍ رَاحَ يُنْكِرُهَا
تَجَاهُلاً وَهْوَ عَيْنُ الحَاذِقِ الفَهِمِ
Ne čudi se ako zavidna osoba odbije da ih prizna,
Praveći se neznalicom, iako savršeno sposobna da razume
قَدْ تُنْكِرُ العَيْنُ ضَوْءَ الشَّمْسِ مِنْ رَمَدٍ
وَيُنْكِرُ الفَمُ طَعْمَ المَاءِ مِنْ سَقَمِ
Jer oko može odbiti svetlost sunca kada je upaljeno,
A kada je telo bolesno, Usta mogu odbiti čak i ukus slatke vode