أهْلِ المَحَبَّةْ قاَلُولِي
Људи љубави су ми рекли
Sr
Sr
أهْلِ المَحَبَّةْ قاَلُولِي
إذَا بَلَاكَ الله بِهَا
Ljudi ljubavi rekoše mi:
Ako te Bog iskuša ovom strašću,
رَاهْ مَقَامَهَا عَالِي غَالِي
أَهْلِ الكِتَبُ حَارُو فِيهَا
Znaj da je njen položaj uzvišen i dragocen;
Čak i učenjaci ostaju zbunjeni njome.
لَا مَحَبَّةْ إلَّا بَوْصُولْ
وَ لَا وْصُولْ إلَّا غَالِي
Nema prave ljubavi bez sjedinjenja,
I nema sjedinjenja koje nije skupo plaćeno.
وَ لَا شْرَابْ إلَّا مَخْتُومْ
وَ لَا مَقَامْ إلَّا عَالِي
Nema vina osim zapečaćenog,
I nema duhovnog položaja osim onog najvišeg.
وَ أنَا رَاقَدْ فِي مَنَامِي
أهْلَ الله وَقْفُوا عَلَيَّ
Dok sam ležao duboko u snu,
Ljudi Božji stajali su nada mnom.
قَالُوا لِي قُمْ يَا نَايِمْ
اُذْكُرْ مَوْلَاكَ الدَّايِمْ
Rekli su mi: Ustani, o spavaču,
I seti se svog Večnog Gospoda.
النَاسْ قَالِتْ لِي بِدْعِي
وَ أنَا طْرِيقِي مَنْجُورَةْ
Ljudi mi kažu da sam zabludeo,
Ali moj put je već isklesan i jasan.
وَ إذَا صْفِيتْ مْعَ رَبِّي
العَبْدَ مَامِنُّو ضَرُورَةْ
Jer ako sam očišćen sa svojim Gospodom,
Tada me ljudski sud ne zabrinjava.
طِلْعِ النَّهَارْ عَلَى حِبِّي
حَتَّى نَظَرْتَهْ بِعِينِيَّ
Zora je svanula nad mojim Voljenim,
Dok ga nisam ugledao svojim očima.
أَنْتَ قَصْدِي يَا إلَهِي
وأَنْتَ أوْلَى مِنِّي بِيَّ
Ti si jedini moj cilj, o moj Bože,
I imaš više prava na mene nego ja na sebe.