أهْلِ المَحَبَّةْ قاَلُولِي
Људи љубави су ми рекли
Sr
أهْلِ المَحَبَّةْ قاَلُولِي
إذَا بَلَاكَ الله بِهَا
Ljudi ljubavi rekoše mi:
Ako te Bog iskuša ovom strašću,
رَاهْ مَقَامَهَا عَالِي غَالِي
أَهْلِ الكِتَبُ حَارُو فِيهَا
Znaj da je njen položaj uzvišen i dragocen;
Čak i učenjaci ostaju zbunjeni njome.
لَا مَحَبَّةْ إلَّا بَوْصُولْ
وَ لَا وْصُولْ إلَّا غَالِي
Nema prave ljubavi bez sjedinjenja,
I nema sjedinjenja koje nije skupo plaćeno.
وَ لَا شْرَابْ إلَّا مَخْتُومْ
وَ لَا مَقَامْ إلَّا عَالِي
Nema vina osim zapečaćenog,
I nema duhovnog položaja osim onog najvišeg.
وَ أنَا رَاقَدْ فِي مَنَامِي
أهْلَ الله وَقْفُوا عَلَيَّ
Dok sam ležao duboko u snu,
Ljudi Božji stajali su nada mnom.
قَالُوا لِي قُمْ يَا نَايِمْ
اُذْكُرْ مَوْلَاكَ الدَّايِمْ
Rekli su mi: Ustani, o spavaču,
I seti se svog Večnog Gospoda.
النَاسْ قَالِتْ لِي بِدْعِي
وَ أنَا طْرِيقِي مَنْجُورَةْ
Ljudi mi kažu da sam zabludeo,
Ali moj put je već isklesan i jasan.
وَ إذَا صْفِيتْ مْعَ رَبِّي
العَبْدَ مَامِنُّو ضَرُورَةْ
Jer ako sam očišćen sa svojim Gospodom,
Tada me ljudski sud ne zabrinjava.
طِلْعِ النَّهَارْ عَلَى حِبِّي
‏حَتَّى نَظَرْتَهْ بِعِينِيَّ
Zora je svanula nad mojim Voljenim,
Dok ga nisam ugledao svojim očima.
أَنْتَ قَصْدِي يَا إلَهِي
وأَنْتَ أوْلَى مِنِّي بِيَّ
Ti si jedini moj cilj, o moj Bože,
I imaš više prava na mene nego ja na sebe.