Neka Alah uputi Voljenog Ljepotom ka pravom putu,

i poštedi ga propasti koje se pribojava.

A dušu zavidnika, neka Bog tugom ispuni,

i neka ga budnim drži dok u nesanici noć ne provede.

Neka nam gazela iz svetilišta ne prestane darivati

mošus i kamfor dok su neprijatelji nemarni.

Zbog nje volim Damun, Nedžd i brežuljke,

i Hajlu i onaj klanac gdje se svjetlost njegova pojavi.

Pokrivena gospa iz loze Hašima i Muhameda,

neka je na njega Božiji blagoslov, neprestano i vječno.

Zato me ne kudi zbog te Lijepe, već me opravdaj,

jer je srce moje uz nju i uveče i u praskozorje.

O kudioci, pokažite blagost i milost

prema napaćenom ljubavniku čiji je život jadan postao.

I ne misli, o gazelo iz plemena, da sam

ludosti podlegao, Bože sačuvaj, dok gonič deva pjesmu pjeva.

Goneći deve čežnje, ka svetilištu se uputio,

gdje su se ljudi nastanili u vrtu od rose.

U Ajdidu, neka Alah sačuva čitav Ajdid,

s kišnim oblakom koji prolazi, kad god munja sijevne ili grom zagrmi.

Neka prođe preko zelenih livada Vadi al-Nake,

do Zanbala i Bašara, sve dok grlica pjeva.

I neka svjetlost obasja Furajt i ljude Bakdara,

uz pljuskove oprosta i spas od propasti.

Jer koliko je samo gnostika u tim grobljima?

I koliko velikih učenjaka kroz koje se put nalazi u tami neznanja.

U Ajdidu, svaki praznik postade izvorom prisnosti,

sa susjedima koji tamo putuju, narodom pravoga puta.

Imamima vjere Alahove, što stvorenja Njegova pozivaju

vratima Njegovim; blago onome ko taj poziv čuje!

Pa požuri ka Veličanstvenom Gospodaru,

u pokornosti Njemu, tražeći vječno blaženstvo.

Strahujući od kazne Božije u vatri Njegovoj,

u kojoj će vječno boraviti oni silni i nepokorni.

Oni koji ne slijediše najbolje biće, Muhameda,

Vjerovjesnika upute, more velikodušnosti, onog koji uklanja rđu sa srca.

Neka je na njega Alahov blagoslov, a potom i mir,

blagoslov i mir do samog kraja vremena.