Žeravicom ljubavi opekli su srce zaluđenog od ljubavi,

a moja molba među njima ostaje samo moja molba — sada kada je strast buknula.

Moje suze i moje kopnjenje objavljuju plamen čežnje,

i s njima mi čak i moje pustošenje posta slatko, iako je odvraćanje dugo potrajalo.

O vodiču karavane, učini moju cestu kratkom,

i putuj, tako ti Boga, unutar moga srca, sve do Najvišeg Suputnika.

I ako te dočeka sjaj Voljenoga, postavi svoj šator u al-Akiku,

i neka oni približeni posreduju — možda će moj Voljeni podariti milost.

Odvedi ovog bolesnog od ljubavi do pragova plemenitih;

možda će se smilovati mome žaru, mojim suzama koje u ritmu padaju,

i prihvatiti me unatoč mojoj mani, tamo na toj uzvišenoj postaji,

a njihovo sjedinjenje otklonit će moju tjeskobu i dolazak na izvor učiniti slatkim.

O susjedi al-Šiba, budite vjerni ovom siromahu;

smekšajte se, smilujte se mojim sjedinama — vidite, moje se suze izlijevaju.

Odvratite pogled od moga grijeha, jer tim golemim oprostom

mnogi su zadobili blizinu i raskidanje svojih okova.

Molitva zaljubljenika za Voljenoga, nad očitovanim zrcalom mira,

neka ga moj Gospodar njome pozdravi u blaženstvu koje nikad ne prestaje,

i neka se njeno darovano obilje prelije na plemenitu Obitelj,

a zahvalnome koji je pio neka bude podarena potpunost u svemu postojanju.