أهْلِ المَحَبَّةْ قاَلُولِي
Ljudi ljubavi rekli su mi
Hr
Hr
أهْلِ المَحَبَّةْ قاَلُولِي
إذَا بَلَاكَ الله بِهَا
Ljudi ljubavi rekoše mi:
Ako te Bog iskuša s ovom strašću,
رَاهْ مَقَامَهَا عَالِي غَالِي
أَهْلِ الكِتَبُ حَارُو فِيهَا
Znaj da je njezin položaj uzvišen i dragocjen;
Čak su i učenjaci zbunjeni njome.
لَا مَحَبَّةْ إلَّا بَوْصُولْ
وَ لَا وْصُولْ إلَّا غَالِي
Nema prave ljubavi bez sjedinjenja,
I nema sjedinjenja koje nije skupo stečeno.
وَ لَا شْرَابْ إلَّا مَخْتُومْ
وَ لَا مَقَامْ إلَّا عَالِي
Nema vina osim zapečaćenog starog,
I nema duhovnog položaja osim onog uzvišenog.
وَ أنَا رَاقَدْ فِي مَنَامِي
أهْلَ الله وَقْفُوا عَلَيَّ
Dok sam ležao duboko u snu,
Ljudi Božji stajali su nada mnom.
قَالُوا لِي قُمْ يَا نَايِمْ
اُذْكُرْ مَوْلَاكَ الدَّايِمْ
Rekli su mi: Ustani, o spavaču,
I sjeti se svog Vječnog Gospodara.
النَاسْ قَالِتْ لِي بِدْعِي
وَ أنَا طْرِيقِي مَنْجُورَةْ
Ljudi mi kažu da sam zabludio,
Ali moj put je već urezan i jasan.
وَ إذَا صْفِيتْ مْعَ رَبِّي
العَبْدَ مَامِنُّو ضَرُورَةْ
Jer ako sam očišćen sa svojim Gospodarom,
Onda me ljudska presuda ne brine.
طِلْعِ النَّهَارْ عَلَى حِبِّي
حَتَّى نَظَرْتَهْ بِعِينِيَّ
Zora je svanula na mome Ljubljenom,
Dok ga nisam ugledao svojim očima.
أَنْتَ قَصْدِي يَا إلَهِي
وأَنْتَ أوْلَى مِنِّي بِيَّ
Ti si jedini moj cilj, o moj Bože,
I imaš više prava na mene nego ja sam.