أهْلِ المَحَبَّةْ قاَلُولِي
Ljudi ljubavi rekli su mi
Hr
أهْلِ المَحَبَّةْ قاَلُولِي
إذَا بَلَاكَ الله بِهَا
Ljudi ljubavi rekoše mi:
Ako te Bog iskuša s ovom strašću,
رَاهْ مَقَامَهَا عَالِي غَالِي
أَهْلِ الكِتَبُ حَارُو فِيهَا
Znaj da je njezin položaj uzvišen i dragocjen;
Čak su i učenjaci zbunjeni njome.
لَا مَحَبَّةْ إلَّا بَوْصُولْ
وَ لَا وْصُولْ إلَّا غَالِي
Nema prave ljubavi bez sjedinjenja,
I nema sjedinjenja koje nije skupo stečeno.
وَ لَا شْرَابْ إلَّا مَخْتُومْ
وَ لَا مَقَامْ إلَّا عَالِي
Nema vina osim zapečaćenog starog,
I nema duhovnog položaja osim onog uzvišenog.
وَ أنَا رَاقَدْ فِي مَنَامِي
أهْلَ الله وَقْفُوا عَلَيَّ
Dok sam ležao duboko u snu,
Ljudi Božji stajali su nada mnom.
قَالُوا لِي قُمْ يَا نَايِمْ
اُذْكُرْ مَوْلَاكَ الدَّايِمْ
Rekli su mi: Ustani, o spavaču,
I sjeti se svog Vječnog Gospodara.
النَاسْ قَالِتْ لِي بِدْعِي
وَ أنَا طْرِيقِي مَنْجُورَةْ
Ljudi mi kažu da sam zabludio,
Ali moj put je već urezan i jasan.
وَ إذَا صْفِيتْ مْعَ رَبِّي
العَبْدَ مَامِنُّو ضَرُورَةْ
Jer ako sam očišćen sa svojim Gospodarom,
Onda me ljudska presuda ne brine.
طِلْعِ النَّهَارْ عَلَى حِبِّي
‏حَتَّى نَظَرْتَهْ بِعِينِيَّ
Zora je svanula na mome Ljubljenom,
Dok ga nisam ugledao svojim očima.
أَنْتَ قَصْدِي يَا إلَهِي
وأَنْتَ أوْلَى مِنِّي بِيَّ
Ti si jedini moj cilj, o moj Bože,
I imaš više prava na mene nego ja sam.