Hr
حَسْنَاءُ تُرْبِعُنَا
دَوْمًا وَتَعْرِفُنَا
Ljepotica što nas uznosi
vazda nas prepoznaje
حَلَّتْ لِتَمْنَحَنَا
عَدْلًا وَإِحْسَانَا
Ukazala se da nam podari
pravdu i dobročinstvo
مِنْ قُدْرَةٍ شَرُفَتْ
مَيْمُونَةٌ عُرِفَتْ
Od moći je plemenite
blagoslovljena i znana
بِالْحُسْنِ قَدْ وُصِفَتْ
سِرًّا وَإِعْلَانَا
Ljepotom je opisana
i tajno i javno
تَكَامَلَتْ أَلَقَا
خَلْقًا حَكَى خُلُقَا
Savršena u svom sjaju
lik joj narav prati
وَالْكُلُّ مُتَّسِقا
مِنْهُ الْضِّيَا بَانَا
Sve je na njoj skladno
iz njega svjetlost ishodi
رَاقَتْ مَشَارِبُهَا
نِيلَتْ مَطَالِبُهَا
Čisti postaše izvori njeni
želje su uslišene
صَارَتْ مَنَاقِبُهَا
لِلْفَخْرِ كَيْوَانَا
Vrline njezine postaše
najviši vrhunac ponosa
عَمَّتْ مَآثِرُهَا
سَارَتْ بَشَائِرُهَا
Tragovi plemeniti se raširiše
radosne vijesti krenuše
تَهْدِي خَوَاطِرُهَا
الْأَرْوَاحَ إِيقَانَا
Misli njezine vode
duše ka uvjerenju
فِي وَصْفِهِ عِبَرٌ
لَمْ يَحْكِهَا بَشَرٌ
U opisu njegovu pouke su
koje čovjek ne iskaza
وَالْكُلُّ مُنْبَهِرٌ
مَا انْفَكَّ هَيْمَانَا
Svi su njime zadivljeni
vječno zaneseni
فَقَامَةٌ رَبْعَةْ
كَمَا تَرَى طَبْعَهْ
Stasa je on srednjega
baš kako mu je narav
تَفُوقُ بِالطَّلْعَهْ
مَنْ طَالَ سِيقَانَا
Nadilazi svojom pojavom
i one najviše
فِي وَجْهِهِ قَمَرٌ
فِي ثَغْرِهِ دُرَرٌ
Na licu mu mjesec sja
u ustima su biseri
فِي نُطْقِهِ خَفَرٌ
بِالْصَّمْتِ قَدْ زَانَا
U govoru mu stidljivost
šutnjom se ukrasio
وَجَبْهَةٌ عَرُضَتْ
لِلَّهِ قَدْ خُفِضَتْ
Čelo mu je široko
pred Bogom ponizno spušteno
وَبِالْنُّهَى نَهَضَتْ
عِزًّا وَعِرْفَانَا
Mudrošću se uzdiglo
u ponosu i spoznaji
فِي وَجْهِهِ بَلَجٌ
فِي عَيْنِهِ دَعَجٌ
Na licu mu bjelina blista
u oku crnilo duboko
فِي حَاجِبٍ زَجَجٌ
بِالْحُسْنِ مُزْدَانَا
Obrve su tanke i duge
ljepotom okićene
إِنْ رِيءَ يَتْبَعُهُ
نُورًا يُزَامِنُهُ
Tko ga vidi, svjetlost ga prati
što uz njega korača
فَالْأَنْفُ مَارِنُهُ
أَقْنَى وَحِدْبَانَا
Nos mu je pravilan
orlovski i tanan
وَثَغْرُهُ ضَلِعٌ
وَالْصَّدْرُ مُتَّسِعٌ
Usta su mu široka
a prsa prostrana
وَالْبَطْنُ مُرْتَجِعٌ
بِالْصَّدْرِ خَمْصَانَا
Trbuh mu je ravan
uz prsa vitak
وَالْوَجْهُ دُرِّيٌّ
وَالْلَّوْنُ وَرْدِيٌّ
Lice mu je poput bisera
a put mu je ružičasta
وَالْرُّوحُ نُورِيٌّ
أَضَاءَ أَكْوَانَا
Duh mu je svjetlo
što svjetove obasjava
ضَخْمُ الْكَرَادِيسِ
زَاكِي الْأَحَاسِيسِ
Krupnih je on zglobova
čistih osjetila
فَرْدُ الْنَّوَامِيسِ
مَا مِثْلُهُ كَانَا
Jedinstven u zakonima
sličnog mu nije bilo
أَكْحَلُ أَجْفَانٍ
أَشْنَبُ أَسْنَانٍ
Očiju prirodno uokvirenih
blistavih zubi
حَبَّاتُ رُمَّانٍ
هَلْ رَيْتَ رُمَّانَا
Poput zrna šipka
jesi li ikad takav šipak vidio?
وَلِحْيَةٌ كَثَّا
تَنَاسَقَتْ بَثَّا
Brada mu je gusta
skladno rasprostrta
وَجُمَّةٌ أَثَّا
لَمْ تَعْدُ آذَانَا
Kosa mu je bujna
do ušiju doseže
بَدْرُ الْدُّجَى فَمُهُ
إِنْ رِيءَ مَبْسَمُهُ
Mjesec u tmini su usta njegova
kad mu se osmijeh vidi
وَالْكُلُّ مَنْسَمُهُ
بَرًّا وَخُلْجَانَا
Sav svijet je trag njegov
kopno i zaljevi
فَالْرَّحْمُ وَاصِلُهُ
وَالْكَلُّ حَامِلُهُ
Rodbinske veze spaja
nevoljniku teret nosi
وَالْخَيْرُ فَاعِلُهُ
سِرًّا وَإِعْلَانَا
Dobročinstvo on čini
i tajno i javno
فِي الْخَلْقِ هَيْبَتُهُ
فِي الْحَقِّ غَيْبَتُهُ
Među stvorenjima je dostojanstven
u Istini ushićen
تَفُوقُ طِيبَتُهُ
جِنًّا وَإِنْسَانَا
Nadilazi dobrota njegova
i džine i ljude
وَحَبْلُ سُرَّتِهِ
مِنْ حُسْنِ غُرَّتِهِ
Linija dlaka do pupka
od ljepote lika njegova
مَا مِثْلُ نَظْرَتِهِ
عِزًّا وَإِيْمَانَا
Ničeg nema k'o pogled njegov
u ponosu i imanu
قَدْ دَقَّ مَسْرُبَةً
وَفَاقَ مَرْتَبَةً
Tanka mu je linija na prsima
a stepen mu je najviši
وَعَزَّ مَنْقَبَةً
سَادَ الْوَرَى شَانَا
Plemenit je u vrlinama
prvak stvorenja po ugledu
قَلِيلُ لَحْمِ عَقِبْ
وَالْصَّدْرُ مِنْهُ رَحِبْ
Peta lakih i vitkih
a prsa su mu prostrana
فَصْلَ الْخِطَابِ وُهِبْ
فَفَاقَ سَحْبَانَا
Govor mu je jasan i odriješit
nadmašio je govornike
كَالْمِسْكِ فِي هَبَبٍ
يَنْحَطُّ مِنْ صَبَبٍ
Poput miska što miriše
kad s uzvisine silazi
يُنْسِي أَخَا تَعَبٍ
أَهْلًا وَبُلْدَانَا
Umornoga zaboravu preda
i obitelj i domovinu
فَحُبُّهُ إِيمَانْ
وَبُغْضُهُ كُفْرَانْ
Ljubav prema njemu je iman
a mržnja je nevjerstvo
يَا وَيْلَ مَنْ قَدْ شَانْ
فِي الْمَدْحِ إِنْسَانَا
Teško onom tko kudi
čovjeka hvale vrijedna
يَا رَبِّ أَسْعِدْنَا
بِنُورِهِ عِدْنَا
Gospodaru, usreći nas
svjetlošću nas njegovom vrati
حَتَّى نَرَى الْحُسْنَى
دُنْيَا وَأُخْرَانَا
Dok ne vidimo najljepše
na dunjaluku i ahiretu
صَلَّى وَسَلَّمَ مَنْ
أَوْلَى الْوَرَى مِنَنَا
Blagoslov i mir šalje Onaj
koji stvorenjima blagodati dade
عَلَى الْنَّبِيِّ زَمَنَا
رَبٌّ عَلَا شَانَا
Nad Vjerovjesnikom kroz vrijeme
Gospodar Uzvišeni
كَذَلِكَ الْزَّهْرَا
وَأُمِّهَا الْغَرَّا
Također i nad Zahrom
i majkom njenom krasnom
وَآلِهِمْ طُرَّا
مَا الْبَدْرُ نَاغَانَا
I nad svim njihovim rodom
dok nam puni mjesec zbori