Ušli su siromašni u ovaj svijet,

I kao što su ušli, iz njega su izašli

Ljudi koji su činili dobra djela—i tako su se uzdigli,

Penjući se stepenicama najviših rangova

O puni mjesecu, zašto je rastanak donio takvu tamu

Jer srce je istinski uznemireno tvojim odsustvom.

Ne zamjeram srcu koje je nemarno prema tebi,

Jer slijepom nema prijekora

O ti koji tvrdiš da slijediš njihov put,

Požuri—tvoj put je vijugav i neravan

Tvrdiš da voliš Lejlu, a spavaš cijelu noć,

Tvojim životom, takvo djelo je zaista sramotno!

O Puni Mjeseče, u poniznosti nećemo otići,

Od vrata Voljenog, pa možemo li ući?

Kada će, o moja nado, kroz sjedinjenje s tobom,

Melodije ljubavi odjekivati radošću?

Pili su, čašama svog razmišljanja,

Iz čiste ljubavi Tvoje—nepomiješane i jasne

Shvatili su značenje—doista, oni su samo značenje,

I njihovi jezici su uvijek zauzeti spominjanjem Boga