Opekli su srce zaljubljenika na žeravici ljubavi,

a moja molba među njima ostaje samo moja — sada kada je strast buknula.

Moje suze i moja iscrpljenost objavljuju plamen čežnje,

a među njima čak mi i moje stradanje posta slatko, iako je odbijanje dugo trajalo.

O vodiču karavane, učini mi ovaj put kratkim,

i putuj, tako ti Boga, u mom srcu, sve do Najvišeg Saputnika.

A ako te sretne sjaj Voljenog, postavi svoj šator u al-Akiku,

i neka bliski posreduju — možda će moj Voljeni biti milostiv.

Povedi ovog bolesnika od ljubavi do pragova plemenitih,

možda će se smilovati mom žaru, mojim suzama što u ritmu padaju,

i prihvatiti me unatoč mojoj mani, tamo na toj uzvišenoj postaji,

a spoj s njima odagnat će moju tjeskobu, i dolazak na izvor postat će sladak.

O susjedi iz al-Šiba, ostanite vjerni ovom siromahu,

smekšajte i smilujte se mojim sijedim vlasima — gle, moje se suze liju.

Skrenite pogled s mog grijeha, jer tim neizmjernim oprostom

mnogi su zadobili blizinu i skidanje svojih okova.

Molitva zaljubljenika, za Voljenog, na očitovanom ogledalu mira,

neka ga moj Gospodar njome pozdravi u blaženstvu koje nikad ne prestaje,

i neka se njeno darovano obilje prelije na plemenitu Porodicu,

i neka zahvalnom koji je pio bude podarena potpunost u čitavom postojanju.