U Medini voljene imam, kad god me pogledaju

brige mi iščeznu i svaka nevolja nestane

Srce mi tada u bliskosti i radosti

golemoj osvane, a uspjeh i pobjeda me prate

O stanovnici Taybe, pohitite, jer ja sam skrhan

i ono čemu se nadam, željno iščekujem

Običaj je vaš da onaj koji voli, kad vas

jezikom ljubavi pozove, utjehu i smiraj nađe

Ljubav je srce moje ispunila, čak se i utjelovila

u liku mome, ako likovi išta kazuju

O prvaku poslanika, priteci mi, jer mi ne ostade

nikakvo sredstvo osim pohranjene ljubavi prema tebi

Allahov je tvoj rođendan plemeniti, kojim se

Zemlja usrećila i kojim su muke iščezle

Dan je to u kom je svijet zasjao, a nikada

sunce ni mjesec nad sličnim nisu izašli

Pozdrav tebi iz srca mirisnog stiže

čiji miris tvoj miomirisni duh još više snaži

Onom ko me pita: „Za čim žudiš?“, rekoh

„Žudim za Taybom žudnjom kojoj kraja nema“

O pilote, spusti me tamo gdje pred tvojim okom

Zelena kupola i časne odaje zaiskre

Tamo ću pohrliti ka prozoru Poslanika, kako bih

oprost od Allaha tražio, gdje se grijesi opraštaju

Neka je na tebe Božiji blagoslov dok se god

na mevludu tvome ajeti i sure uče

I na porodicu, ashabe i sve sljedbenike

i na Gavsa, Kutba i voljene kad se okupe