Ljudi ljubavi rekoše mi:

Ako te Bog iskuša s ovim strašću,

Znaj da je njeno mjesto uzvišeno i dragocjeno;

Čak su i učenjaci zbunjeni njome.

Nema prave ljubavi bez sjedinjenja,

I nema sjedinjenja koje nije skupo stečeno.

Nema vina osim zapečaćenog,

I nema duhovnog stanja osim onog koje doseže visine.

Dok sam ležao duboko u snu,

Ljudi Božiji stajali su nada mnom.

Rekoše mi: Ustani, o spavaču,

I sjeti se svog Vječnog Gospodara.

Ljudi mi kažu da sam zabludio,

Ali moj put je već urezan i jasan.

Jer ako sam očišćen sa svojim Gospodarom,

Tada me sud čovjeka ne zanima.

Zora je svanula na moga Voljenog,

Dok ga nisam ugledao svojim očima.

Ti si jedini moj cilj, o moj Bože,

I ti imaš više prava na mene nego ja na sebe.