Tamnih, surmljenih očiju moj je Voljeni, kamo sreće da ga vidiš!

Nasmijanog lica, on ašika u zanos baca.

Blistava lika, Gospodar ga je Sebi odabrao,

i sva su stvorenja svjetlošću Tā-Hā obasjana.

Sjenke nije imao, jer on bješe samo svjetlo,

od njega sunce sjaj uzima, a on je mjesec puni.

Da nije njega, uputa se nikada ne bi pojavila,

i sav je svemir svjetlošću Tā-Hā obasjan.

Dlan Odabranog je poput svježe, rosne ruže,

a miris njen ostaje na rukama koje ga dotaknu.

Njegova milost obasula je sve robove,

o Allahov Miljeniče, o Najbolje od svih stvorenja!

Slina Odabranog bolesne iscjeljuje,

a oko Katadino uzmi kao dokaz za to.

Pljunuo je u bunar i on pitkim izvorom posta,

a ashabima njegovim bješe sladak poput meda što vječno teče.